Dobra vijest, koja je ljetos snažnije od vrućega sunca zagrijla srca premijera Plenkovića, njegovih ministara zaduženih za ekonomske resore, prilježnih ekonomskih teoretičara i novinara, bila je ona o osiguranih 22 milijarde eura za razvojne potrebe do 2027. godine. Radilo se, podsjetimo, o 12,7 milijardi eura namijenjenih razvoju, iz Višegodišnjeg financijskog okvira EU-a, te o 9,4 milijarde interventnih sredstava namijenjenih saniranju ekonomskih i socijalnih posljedica pandemije, iz fonda pod nazivom “EU sljedeće generacije”. Tu je i dodatnih 683 milijuna eura koliko je Hrvatskoj odobreno iz Fonda solidarnosti EU-a za potrebe saniranja posljedica ovoproljetnog potresa u Zagrebu. Kako Hrvatska planira potrošiti te silne novce, niti danas, nekoliko mjeseci nakon vijesti o njihovu odobravanju, nije puno jasnije nego što je nejasno bilo na dan kad je vesela vijest objavljena.

Source: Eurostat, Ministarstvo financija

Prije petnaestak dana Ministarstvo regionalnog razvoja i EU-fondova u javnu je raspravu pustilo Nacionalnu razvojnu strategiju, dokument koji se tvrdoglavom birokratskom sporošću plete od 2017. godine, a za koji se tvrdi da će, kada konačno jednog dana bude usvojen, predstavljati podlogu za povlačenje gore spomenutih 12,7 milijardi. Pored Nacionalne strategije tu je i tzv. Nacionalni plan oporavka i otpornosti, koji Plenković predstavlja kao dokument “ključan i nužan” za korištenje navedenih 9,4 milijarde iz instrumenta “EU sljedeće generacije”. Prema premijerovim posljednjim najavama, plan obećanog oporavka i jamčene otpornosti bit će “gotov na početku iduće godine, najkasnije do travnja”.

Source: EK

Zakon o obnovi Zagreba i okolnih županija pogođenih potresom Sabor je donio u rujnu. Većina sudionika u njegovu usvajanju složilo se da je uglavnom socijalno senzibilan: osnovna formula je da 60 posto sredstava za obnovu privatnih stambenih objekata osigura država, 20 posto Grad Zagreb i županije, a 20 posto njihovi vlasnici. Predviđeni iznos potreban za obnovu procijenjen je na nešto preko 1,1 milijarde eura, dakle dio koji bi trebao pristići iz EU-ova Fonda solidarnosti pokriva oko polovice. Prije nekoliko tjedana načelnici lokalnih samouprava potpisali su s ministrom graditeljstva Darkom Horvatom, kao predstavnikom Vlade, Ugovor o osnivanju Fonda za obnovu Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije. Ministar najavljuje da će obnova zgrada započeti tek u proljeće, punih godinu dana nakon potresa, sipajući drvlje i kamenje po onima koji prigovaraju da će se ukupno dvanaest mjeseci potrošiti uludo. Obnova je, naravno, vruća tema ususret lokalnim izborima koji će se zbiti također u proljeće, pri čemu populisti pokušavaju javnim i EU-sredstvima kupiti vlastite birače. 

Source: Eurostat

Source: Eurostat

“Moj prioritet su obitelji koji su Izgleda kao da je razuzdana korona u hrvatskoj razvojnoj strategiji smještena u prošlo svršeno vrijemesvojim rukama žuljevitim miješali mort, a ne oni koji su 1945. ušli u stanove po 150 i 200 kvadrata u Donjem i Gornjem gradu”, rekao je prošli tjedan gradonačelnik Milan Bandić, objašnjavajući zašto bi “njegova” periferija trebala biti obnovljena prije “komunjarskog” središta grada.

Source: Eurostat

Sama Nacionalna razvojna strategija uglavnom je razočarala one koji su povjerovali njezinim naručiteljima, da će se raditi o dokumentu ključnom za ulaganja spomenutih 12,7 milijardi iz VFO-a. U dosadašnjoj javnoj raspravi uočeno je da se radi o deklarativno ambicioznom, ali u biti konzervativnom dokumentu, sastavljenom kao kompilacija šupljih fraza za koje njegovi autori vjeruju da će imati prođu u EU-forumima, da su pojedina bitna razvojna pitanja poput imigracijske politike posve izostavljena, da u nekim dijelovima izaziva čak i efekt komičnoga. Premalo za više od 4,5 milijuna eura koliko su njezini naručitelji iskeširali (javnosti i dalje nepoznatim) autorima toga teksta. 

Source: Eurostat

Ona navodi 13 strateških ciljeva, od “konkurentnog i inovativnog gospodarstva”, “obrazovanih i zaposlenih ljudi”, “učinkovitog i djelotvornog pravosuđa”, “globalne prepoznatljivosti Hrvatske”, preko “zdravog, aktivnog i kvalitetnog života”, “demografske revitalizacije i boljeg položaja U dosadašnjoj javnoj raspravi uočeno je da se radi o deklarativno ambicioznom, ali u biti konzervativnom dokumentu, sastavljenom kao kompilacija šupljih frazaobitelji”, nacionalne sigurnosti s raspjevanim nazivom cilja: “Sigurnost za stabilan razvoj”, “klimatske neutralnosti” do koje će se doći “ekološkom i energetskom tranzicijom”, pa do “samodostatnosti u hrani i razvoja biogospodarstva”, “održive mobilnosti”, “digitalne tranzicije”, “razvoja” tzv. “potpomognutih područja i područja s razvojnim posebnostima” i “jačanja regionalne konkurentnosti” što bi ustvari trebalo značiti ulaganje u razvoj desetljećima posve zapuštenih, a nekad vrlo vitalnih i bogatih hrvatskih regija.

Source: WB

Kroz čitav dokument pandemija koronavirusa provlači se uglavnom kao uzročnik usporavanja “pozitivnih trendova” koji su joj prethodili, poput navodnog pada nezaposlenosti i ekonomskog rasta, ili pak kao nešto čijim se posljedicama država treba baviti – pa izgleda kao da je razuzdana korona u hrvatskoj razvojnoj strategiji smještena u prošlo svršeno vrijeme. “Zbog prijetnje zdravlju čovječanstva i nesagledivih posljedica za svjetsko gospodarstvo, pandemija i globalna gospodarska kriza postale su središnje teme društvenog, ekonomskog i političkog razvoja svake zemlje, pa tako i Hrvatske”, ipak se priznaje na jednom mjestu, ali izlazak na kraj s njom nikako nije tema ovog dokumenta: i sve to u trenutku kada dvije hrvatske županije – Varaždinska i Međimurska, prema WHO-ovim podacima predstavljaju samo središte zaraze u Evropi.   

Ovoga strateškog dokumenta vjerojatno ne bi niti bilo kada njezino postojanje ne bi bilo pretpostavka za izvlačenje EU-sredstava. Ali što nakon njega? – “Mi želimo da 37 posto projekta koje ćemo predstaviti budu financirani na tragu Europskog zelenog plana, a drugih 20 posto se odnosi na digitalizaciju”, lapidarno je izrazio svoje želje premijer Andrej Plenković, demonstriravši da se prava “razvojna strategija” začahurila u njegovoj glavi i da u njoj nema neke pretjerane sofisticiranosti.

Proizlazi da je još najzanimljiviji dio hrvatske Razvojne strategije njezin analitički dio, smješten pod naslovom “Opis razvojnih potreba i razvojnih potencijala”. Statistički podaci, u čije istraživanje i obradu nije uložen niti cent od onih 4,5 milijuna eura potrošenih za izradu strategije, već su uglavnom preuzeti od Svjetske banke, Europske komisije, Eurostata i sličnih naslova, hladnim jezikom brojki i grafikona pokazuju koliko je veliko socijalno i ekonomsko zaostajanje Hrvatske za zemljama EU-a.   

Source: WB

Još krajem prošloga tjedna od Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova zatražili smo recentne podatke o aktivnostima na planu izvlačenja sredstava iz fondova  “EU sljedeće generacije” i VFO, o predviđenoj strukturi njihova ulaganja i o eventualnoj zabrinutosti oko daljeg razvoja događaja u kontekstu aktualnih postupaka Mađarske i Poljske u procesu usvajanja EU-proračuna. Neposredno nakon objavljivanja dobili smo odgovor Ministarstva, koji prenosimo u cijelosti:”Kada je riječ o novom financijskom razdoblju EU 2021.-2027. te sredstvima koja će biti na raspolaganju Republici Hrvatskoj potrebno je navesti nekoliko ključnih informacija:U svibnju 2018. Europska komisija izašla je s prijedlogom Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021.-2027., no zbog izbijanja pandemije COVID-19 u prvoj polovici 2020. započelo se s radom na oporavku kako bi se odgovorilo na krizu uzrokovanu pandemijom. Posljedično je predstavljen sveobuhvatan Plan za oporavak. U sklopu navedenog, Republici Hrvatskoj namijenjeno je oko 22 milijarde eura za razdoblje 2021.-2027. Tako okvirni iznos alokacije iz Višegodišnjeg financijskog okvira iznosi oko 12 milijardi eura, dok je iz Instrumenta EU za Definiranje područja ulaganja, identifikacija potreba kao i mogućnosti financiranja izvršit će se kroz sami proces programiranja u kojem će relevantni dionici sami odlučivati o sadržaju i područjima ulaganjaoporavak za Republiku Hrvatsku osigurano oko 10 milijardi eura.

Značajan dio navedenih sredstava iz novog razdoblja 2021.-2027. (9,069 milijardi eura) odnosi se upravo na fondove Kohezijske politike (Europski fond za regionalni razvoj, Kohezijski fond i Europski socijalni fond +), dok će zemljama članicama EU isto tako, a po prvi puta na raspolaganju biti i sredstva novoosnovanog Fonda za pravednu tranziciju u okviru kojeg su za RH predviđena sredstva u iznosu 186 milijuna eura u tekućim cijenama.

Kada je riječ o mogućnostima ulaganja odnosno usmjeravanja navedenih sredstava u RH u sljedećem sedmogodišnjem razdoblju potrebno je istaknuti kako navedeno ovisi o procesu programiranja nove generacije programskih dokumenata. Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije kao ministarstvo nadležno za provedbu navedenog procesa odnosno izradu strateških programskih dokumenata nacionalne razine u tom pogledu započelo je neformalni dijalog s Europskom komisijom te je pristupilo pripremi institucionalnog okvira za pripremu i postupak izrade programskih dokumenata.

Cjelokupni proces odvijat će se kroz rad radnih skupina koje će biti sastavljene u skladu s načelom partnerstva te će uključivati predstavnike regionalnih, lokalnih, gradskih i drugih javnih tijela, gospodarske i socijalne partnere kao i tijela koja predstavljaju civilno društvo, kao što su partneri iz područja zaštite okoliša, nevladine organizacije i tijela odgovorna za promicanje socijalne uključenosti, jednakosti među spolovima i nediskriminacije.

Obzirom na novonastalu situaciju vezano za izbijanje pandemije Covid-19, aktivnosti procesa programiranja su se djelomično prolongirale, no Cjelokupni proces odvijat će se kroz rad radnih skupina koje će biti sastavljene u skladu s načelom partnerstvaiste su i dalje na vrhu prioriteta te se nastavljaju u skladu s napredovanjem pregovaračkog procesa na razini EU. 

Temeljem preliminarne analize potreba odnosno analize fokusa kako nacionalne tako i lokalne te regionalne razine uočeno je nekoliko ključnih smjerova i sektora na koje se želi staviti naglasak. Riječ je o obrazovnom i zdravstvenom sektoru, poticanju i jačanju poduzetništva, digitalizaciji, prometnoj infrastrukturi, ulaganjima u  sektore vodnog gospodarstva i gospodarenja otpadom, energetskoj učinkovitosti i korištenju obnovljivih izvora energije te razvoju kulturnih, turističkih i sportskih sadržaja.  

Kako je već istaknuto, definiranje područja ulaganja, identifikacija potreba kao i mogućnosti financiranja izvršit će se kroz sami proces programiranja u kojem će relevantni dionici sami odlučivati o sadržaju i područjima ulaganja koja će pokrivati investicijske potrebe njihovih područja. Uključenost kao i mogućnost odlučivanja aktera u samoj izradi programa imat će za posljedicu i veću razinu učinkovitosti i implementacije projekata na regionalnoj razini. 

Kada je riječ o konačnom donošenju Višegodišnjeg financijskog proračuna EU za 27 država članica, temeljem ekstenzivne rasprave i konzultacija na razini Europskog vijeća (šefovi država i vlada) na sastanku održanom u srpnju postignut je politički dogovor o novom sedmogodišnjem proračunu za razdoblje od 2021. do 2027. u vrijednosti 1074 milijarde eura i planu za oporavak od 750 milijardi eura.

No, za provedbu navedenog dogovora nužno je dovršiti zakonodavni postupak Vijeća EU i Europskog parlamenta pri čemu je u Vijeću EU potrebno osigurati jednoglasnost te u svim državama članicama ratificirati odluku o vlastitim sredstvima. Jasno je kako o navedenom trenutno ne postoji jednoglasnost država članica te predstoji za vidjeti pronalazak rješenja kako bi se usvojile potrebne odluke i omogućilo korištenje sredstava.

Kada je riječ o Nacionalnoj razvojnoj strategiji 2030, Prijedlog nacrta je završen i predstavljen javnosti te je upravo u tijeku proces javnog Obzirom na novonastalu situaciju vezano za izbijanje pandemije Covid-19, aktivnosti procesa programiranja su se djelomično prolongiralesavjetovanja. Nacrt Nacionalne razvojne strategije 2030 izrađivao se tijekom dvije godine u participativnom procesu koji se temeljio na sudjelovanju širokog kruga stručnjaka, gospodarsko-socijalnih partnera i zainteresiranih građana, te je izrađen uzimajući u obzir strateški okvir Europske unije za naredno financijsko razdoblje (Europski zeleni plan, Europski plan za oporavak, EU teritorijalna agenda 2030) i društvene i gospodarske posljedice globalne pandemije bolesti COVID-19. Donošenjem Nacionalne razvojne strategije Republika Hrvatska će, prvi put od stjecanja neovisnosti, imati sveobuhvatan akt strateškog planiranja kojim dugoročno usmjerava razvoj društva i gospodarstva te će se njezinom provedbom u idućih deset godina, osigurati održiv i stabilan razvoj i kvaliteta života za sve hrvatske građane. Vizija Republike Hrvatske kao konkurentne, inovativne i sigurne zemlje prepoznatljivog identiteta i kulture, očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve ostvarit će se kroz sinergijsko djelovanje javnih politika u četiri razvojna smjera i 13 strateških ciljeva koji u svom središtu imaju ulaganje u ljude. Razvojni smjerovi, strateški ciljevi i okvir za provedbu predloženi su uzimajući u obzir okolnosti s kojima se Republika Hrvatska suočava u kontekstu globalne pandemije izazvane bolesti COVID-19 te izazove i potencijale koji su identificirani kroz rad resornih tijela državne uprave koja su nadležna za formuliranje i provedbu javnih politika te stručnih radnih skupina.”