Globalno zatopljenje u Europi, od općine do općine

U više od 35 tisuća europskih općina prosječna temperatura je narasla za više od 2 stupnja u zadnjih 50 godina. Od velikih gradova pa do sela klimatska kriza zahvaća svaki kutak Europe – ali građani protestiraju, a i odgovorni konačno počinju poduzimati mjere.

Babin Zub, Serbia (photo: Marco Verch/Flickr  – CC BY 2.0 )

Podaci za pedeset godina za više od 100.000 europskih općina potvrđuju da se kontinent zagrijava na svim geografskim širinama. U trećini navedenih općina prosječna je temperatura narasla za više od 2 stupnja u periodu od šezdesetih godina do posljednjeg desetljeća, s razlikom do čak 5 stupnjeva u pojedinim područjima. Prosječna je temperatura pala u samo 73 od 102.445 područja, istina za samo nekoliko desetina stupnja. 

Svi podaci

Podaci za svaku općinu mogu se vidjeti ovdje. Uskoro će biti dostupno i sučelje kako bi se lakše pretraživali podaci.

U dvije trećine europskih regija temperatura je narasla između 1,5 i 2,5 stupnja Celzijusovih („regije“ znače one NUTS 3 razine). Ovo su prosječne vrijednosti za čitava desetljeća, zbog toga manje znamenke mogu uključivati veće sezonske ili godišnje varijacije. To su procjene programa Europske unije Kopernik koji pokušava uskladiti podatke tijekom vremenskog razdoblja i preko granica te razviti procjene koje bi nadoknadile neke propuste.

Iako globalno zatopljenje nije utjecalo na sve općine na isti način, u svakoj od 35 obuhvaćenih zemalja (osim Malte) postoji barem jedna općina gdje je temperatura narasla za više od dva stupnja u posljednjih pola stoljeća, a u 23 zemlje barem je jedna općina gdje je porast veći od tri stupnja. 

Glavni gradovi globalnog zatopljenja 

Čimbenici koji su doveli do rasta tempeerature su različiti, javljaju se na različitim razinama i djeluju kompleksno – ne postoji jedinstveno objašnjenje u svakoj od 100.000 općina. Ipak mogu se uočiti elementi koji se ponavljaju: u svakoj zemlji među općinama gdje je temperatura najviše narasla često pronalazimo glavne gradove ili njihova predgrađa, naročito u centralno-istočnoj Europi. To stoji za Talin i Beograd, ali i Rigu i Budimpeštu, dva europska glavna grada koji su se, prema našim podacima, najviše zagrijali.

Na vrhu liste su također područja u blizini velikih zračnih luka: takav je slučaj s općinama s najvećim porastom temperature, osobito sa Reykjanesbærom smještenim pored najpopularnije islandske međunarodne zračne luke. Procjenjeni porast tu je zastrašuućih 5,8 °C u samo nekoliko desetljeća.

U Budimpešti temperature su, prema podacima Kopernika, narasle za 4 °C. Mađarski meteorolozi smatraju da je realno odstupanje nešto manje, ali činjenica je da se panonska ravnica brže zagrijala od europskog prosjeka i da je sve više sklona suši i toplinskim valovima. Mađarski glavni grad također ima ozbiljne probleme povezane sa toplinskim otocima i zagađenjem od cestovnog prometa i kućnog grijanja te klima uređaja.

„Asfalt i automobili su posvuda. U nekim kvartovima je manje od jednog metra kvadratnog zelenila po stanovniku. Zbog spekulacija sa građevinskim zemljištima, koje su trajale cijelo desetljeće, mnoge su zelene površine pretvorene u prakirališta, shopping centre i veće ceste, „ kaže nam András Lukács, predsjednik okolišne udruge Levegő Munkacsoport. „Izvan centra grada mnogi stanovnici još uvijek za grijanje kuća koriste drvo ili lignit, a mnoga domaćinstva još uvijek spaljuju svoje smeće.“

Vjetrovi promjene

Mađarske kampanje za zaštitu okoliša uvelike ovise o političkom kontekstu. Od neočekivane pobjede Gergely Karácsony-ja, člana mađarske zelene stranke, u listopadu 2019. godine Budmpešta ima gradonačelnika koji brine o okolišu. Grad je proglasio hitno stanje po pitanju ugroženosti okoliša i razvija strategije za uklanjanje štetnih plinova: više energetske efikasnosti, više zelenih površina, manje cestovnog prometa.

Péter Vigh, direktor Másfél fok-a, projekta za osvještavanje i agencije za informiranje o klimatskim temama, objašnjava da je mađarska javnost sve više osvještena za klimatske promjene toliko da političari osjećaju da trebaju nešto poduzeti. „U rujnu 2019. godine oko 8 tisuća ljudi sudjelovalo je u Gobalnom prosvjedu za klimu u Budimpešti, bilo je fantastično. U studenom uspjeli smo usmjeriti pažnju na javnu raspravu o dugoročnoj strategiji za smanjenje ispušnih plinova prema zahtjevima EU pravila što je postalo viralno i pretvorilo se u vrlo čvrsti iskaz: čak i Centralna banka sad promovira zeleni oporavak od pandemije. Vlada gospodina Orbána još uvijek provodi minimum mjera vezanih za klimatske promjene, ali trebat će odgovoriti na lavinu pritisaka koja dolazi od dolje, ali i na financijske poticaje od strane EU.“

U Liverpoolu – drugom velikom europskom gradu gdje su temeprature najviše narasle u posljednjim desetljećima – aktivisti za zaštitu okoliša također vide promjenu u političkoj okolini. Prema rječima aktivista organizacije Friends of The Earth Franka Kennedyja „političarima i poslovnim ljudima postalo je teško ignorirati nas. Iako možda samo to kažu, sad uviđaju znanstvene dokaze. Posljednjih je desetljeća čitav diskurs bio usmjeren na ekonomski rast i prihvaćali smo bilo koju cijenu za privlačenje ulagača.“

Zelenije doline

U nekim europskim zemljama općine koje se najbrže zagrijavaju su mala sela, često dosta izolirana. Takav je i slučaj Llívia u Španjolskoj ili Monor u Rumunjskoj: tamo problem nije u ljudskoj aktivnosti, ili toplinskim otocima, prometu ili industriji. Točnije ovo su područja gdje je globalno zatopljenje većinim dijelom rezultat geografije, primjerice oblika tla ili nadmorske visine. Slični razlozi igraju ulogu u europskim općinama i regijama koje su manje pod utjecajem globalnog zatopljenja, uglavnom diljem andaluzijske obale, Egejskog mora i francuskih Alpa.

Ako stavimo sa strane ekstreman slučaj na Islandu, osam od deset europskih općina gdje su temperature najviše narasle nalaze se u središnjoj Norveškoj. To su područja sa tek nekoliko tisuća stanovnika smještena u mirne, zelene doline. Te doline naime postaju još zelenije: u svakoj od općina prosječna godišnja temperatura bila je ispod nule u šezdesetim godinama, a sada je narasla iznad nule. 

Potvrdio je to i Markus Refsdal, predstavnik okruga Innlandet okolišne organizacije za mlade Natur og Ungdom: „klima sve više postaje nepredvidiva, ljeti se javljaju sve duži periodi suše, nakon kojih slijede snažna nevremena. Kad je moja baka bila mlada, zimi je mogla klizati po površini najvećeg jezera u Noreškoj, ja pak nisam nikad imao takvu priliku.“: Meteorološka istraživanja pokazuju da su zime sve kraće, a snijeg sve rijeđi, što će značajno utjecati na dva osnovna norveška izvora energije - rezerve vode i energijeu dobivenu iz hidroelektrana. 

Od Norveške do Bugarske, od Mađarske do Engleske: podaci pokazuju da su klimatske promjene postale opipljive u brojnim različitim kutevima Europe. Nije više riječ o globalnom, već i o lokalnom zatopljenju. Novinarstvo, ativizam i politički odgovor bit će efikasan samo ako uspiju povezati dvije razine, prvu koja se tiče svakodnevnog iskustva zajednice i drugu koja utječe na Europu i cijeli svijet i koja zahtjeva usvajanje adekvatnih političkih inicijativa.

Metodologija

Izvor za podatke koje smo koristili je UERRA regional reanalysis for Europe on single levels from 1961 to 2018 kojeg su kreirali Kopernik i i Europski centar za srednjoročnu prognozu (ECMWF). Podaci daju procjene vrijedosti temperatura na dva metra i pokrivaju tablicu sa ćelijama vrijednostima veličine 5,5x5,5 kilometara. 

Za svaku ćeliju radili smo sa sirovim podacima da bi dobili glavne temperaturne vrijednosti za dva obuhvaćena desetljeća (1961.-1970. i 2009.-2018.) i da bi izračunali vrijednost temperaturnih varijacija koje se javljaju. Svaka je europska općina vezana uz ćeliju, a uzima se u obzir urbanu gustoću i oblik obale. Više detalja možete pronaći u ovoj napomeni o metodologiji.

This article was updated on 4 August 2020, expanding the details on methodology for more clarity.

Dostupni prijevodi
četvrtak, 14. svibanj 2020.

Izvor/i:

OBC Transeuropa

Prijevod:

D. Pribacic | VoxEurop
share subcribe newsletter