Gradovi sporo reagiraju dok klimatska kriza traje i dalje

Ažurirani podaci o temperaturama iz 558 gradova i njihove okolice u Europi pokazuju da je 2018. bila najtoplija godina od 1900. godine u 203 grada. Istraživanje Europske mreže za data novinarstvo provedeno među predstavnicima 61 lokalne vlasti u šest zemalja pokazalo je da lokalni odgovor na klimatske promjene uvelike varira.

Još jedna rekordna godina                                                                                   

Kao što je bilo za očekivati ​​u svijetu koji se zagrijava, prošle je godine oboreno nekoliko toplinskih rekorda. Prema podacima reanalize Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF), 2018. je bila najtoplija godina od 1900. za milijune Europljana koji žive u središtu kontinenta. Preko dvjesto gradova i njihovih okolica doživjelo je rekordne temperature, od Montpellier a u južnoj Francuskoj do Białystoka u sjeveroistočnoj Poljskoj. Gradovima uz Dunav, oko Jadranskog mora i u središnjoj Italiji 2018. godina  također je najtoplija godina ikada. 

Čak ni hladna čarolija iz ožujka 2018., koja je na većem dijelu kontinenta poslala temperature ispod 0°C, uključujući i snijeg u južnim gradovima poput Rima, nije bila toliko hladna. Takvi događaji nastaju uslijed slabljenja polarnog vrtloga, područja niskog tlaka koje obično ostaje iznad Arktika. Kako postaje nestabilan, može se kretati južno, kao što i jest u ožujku 2018. nad Europom ili u siječnju 2019. nad SAD-om.

Međutim, to što su ti hladni vjetrovi smatrani zanemarivim  ima više veze s njihovom rijetkošću nego s njihovom izuzetnom snagom. Interaktivna vizualizacija u nastavku pokazuje koliko je epizoda bilo najmanje jednako hladno i jednako dugo kao najhladniji tjedan 2018., po desetljećima. U svim gradovima osim u par, hladne čarolije bile su učestalije u 20. stoljeću.

2019. godina bi mogla biti slijedeća 

Analiza prvih pet mjeseci 2019. godine pomoću drugog izvora podataka, ovaj put iz projekta European Climate Assessment & Dataset, koji koristi podatke o stanicama, pokazuje da bi se rekordi iz 2018. mogli uskoro oboriti. Od siječnja do kraja svibnja, neki su gradovi doživjeli temperature koje su bile znatno više od prosjeka u razdoblju od 1970. (počevši od 1975. za Lyon) pa sve do 2000. godine. Varšava, Cluj i Tallinn bili su topliji za oko 2,5°C u 2019. godini nego u istom razdoblju krajem 20. stoljeća. Helsinki, Krakov i Malmö prošli su sa oznakom 2°C. Samo su španjolski gradovi poput Bilbaa i Palma de Mallorce bili manje od 0,5°C topliji u prvoj trećini 2019. godine u odnosu na kraj 20. stoljeća.

Brojevi za 2019. godinu su samo preliminarni. Europska mreža za data novinarstvo ažurirat će svoj projekt Stupanj toplije (One Degree Warmer) početkom 2020. s podacima ECMWF-a, koji će omogućiti usporedbe kroz vrijeme.

Nezgode zbog vrućine

Povišene temperature nastavljaju remetiti način života diljem kontinenta. Zbog toplih zima 2017/2018. i 2018/2019. nekoliko je događanja na ledu i snijegu otkazano. U Nizozemskoj, Elfstedentocht ili „utrka jedanest gradova“, natjecanje u klizanju koje postoji od 18. stoljeća nije se moglo održati (utrka je posljednji put održana 1997. godine) 

I životinjski svijet je ugrožen. U Baltičkom moru, kojeg zbog brzog zagrijavanja istraživači smatraju pokaznim primjerom što će se dogoditi drugim oceanima, haringa ima sve manje. Umjesto toga, ribari su počeli vraćati srdele – glavni proizvod portugalske kuhinje – prema obali. Dok to nudi kratkoročno olakšanje, dugoročni izgledi za ribarenje na Baltiku su turobni.

Visoke temperature u proljeće i ljeto 2018. godine u kombinaciji sa sušom dovele su do propasti uroda u Njemačkoj i Poljskoj. Procjena ukupnog troška je 3,5 milijardi eura. Toplije zime čine kratke periode smrzavanja još ozbiljnijim. Temperature ispod nule u travnju i svibnju koje su pogodile istočnu Njemačku i Poljsku mogu uništiti urod trešanja i jabuka. Iako takve ledene noći nisu bile rijetke i u prošlosti (dan iz pučkog kalendara „Ledeni sveci“ obilježen kao posljednji ledeni dan zime pada sredinom svibnja), stabla cvjetaju puno ranije zbog toplih veljača i ožujaka što povećava štetu. 

Neke su posljedice izazvane vrućinom još ozbiljnije

Brojni su Europljani umrli od dehidracije i srčanih udara tijekom toplinskih udara u 2018. godini, ali nijedno tijelo ne bilježi koliko je točno ljudi umrlo. Smrti izazvane toplinskim udarima vjerovatno se masovno ne prijavljuju. EM-DAT, baza podataka o prirodnim i tehnološkim katastrofama koju održava katoličko sveučilište u Louvainu (Belgija) i jedna je od nekoliko referenci koju koriste stručnjaci za prognozu katastrofa, sadrži samo sedam unosa za toplotne valove 2018. godine. Od toga samo jedna sadrži broj žrtava (9 smrtnih slučajeva u Španjolskoj prošlog kolovoza). Premda se uzrok dane smrti teško sa sigurnošću može utvrditi, nekoliko statističkih ureda koji objavljuju brojeve za „smrti uzrokovane toplinom“ priznaje da toplinski valovi ubijaju mnogo više. U Baden-Württembergu, njemačkoj regiji od 11 milijuna, smrtnih slučajeva uzrokovanih toplinom svake godine bude više od tisuću, čak dvije tisuće kada su toplinski valovi posebno oštri. Studija objavljena 2017. u časopisu Lancet procijenila je da između 10 000 i 60 000 Europljana svake godine umre zbog vrućine. Međutim, ova je studija bila samo ekstrapolacija koja se temelji na klimatskim kretanjima i podacima do 2010. godine.

Prilagodba je spora

Urbana područja, koja su dom za tri od četiri stanovnika Europe, nalaze se na čelu klimatskog sloma. Beton i asfalt pohranjuju toplinu tokom dana i oslobađaju je noću, doprinoseći fenomenu poznatom kao "toplinski otoci" koji gradove čini nekoliko stupnjeva toplijima od svoje okoline. Za mnoge njihove stanovnike, pogotovo one koji su previše siromašni da ulažu u uređaje za hlađenje poput klima uređaja, politike prilagodbe lokalne uprave su, prilično doslovno, pitanje života i smrti.

Neki gradovi shvaćaju prilagodbu ozbiljno. Münster, grad od 300 000 tisuća u zapadnoj Njemačkoj, proglasio je klimatsku krizu u svibnju 2019. sljedeći korake Bristola, koji je to učinio u jesen 2018., te Londona, Constanca i drugih.

Podaci koje smo koristili

Postoji niz načina za mjerenje temperature. Većinu ljudi zanima maksimalna dnevna temperatura (koja se mjeri dva metra iznad zemlje) da znaju kako će se odjenuti. Druge, poput poljoprivrednika više zanima temperatura zemlje. EDJNet koristi srednju dnevnu temperaturu, a to je prosjek mjerenja temperature u ponoć, 6 ujutro, podne i 6 popodne. Međutim, takvi podaci ne mogu se koristiti za dugoročne analize. Postoji nekoliko izvora podataka o temperaturama. Trenutna temperatura zraka, poput one koje se prikazuje na pametnim telefonima, najčešće dolazi sa hidrometeroloških stanica. Međutim, takvi podaci ne mogu se koristiti za dugoročna istraživanja. Nisu sve hidrometeorološke stanice postojale u 1900. godini, a čak i ako jesu, možda su preselile ili se možda mikroklima oko njih promijenila (neke stanice nekoć su bile na selu, a sad su okružene betonom) što otežava praćenje. Zbog toga, EDJNet koristi takozvane podatke „reanalize“ koje je dostavio ECMWF. Ti podaci objedinjuju nekoliko izvora podataka, uključujući podatke meteoroloških stanica kao i mjerenja satelita i meteorološkog balona. Podaci iz prve polovice 20. stoljeća su rekonstruirani korištenjem klimatskih modela i povijesnih podataka meteoroloških stanica. 

Reanalize dolaze iz svijeta prognoze vremena. Geert Jan van Oldenborgh, klimatski istraživač sa Nizozemskog kraljevskog meteorološkog instituta, koji održava Climate Explorer, kolekciju baza podataka povezanih sa prognozama, objasnio je u intervjuu putem e-maila da reanaliza postoji da bi omogućila „najbolje inicijalno stanje za početak prognoze vremena“. Kako su načini prognoze vremena postali sve bolji, postalo je smisleno „koristiti prošla opažanja da bi se dobio najbolji mogući opis vremena u prošlosti“, napisao je. Ipak pouzdanost reanalize može varirati. Nekad su bolje od podataka meteoroloških stanica u cijeloj zemlji, poput onih u Indiji, ali nekad lako mogu previdjeti zimske ekstreme na visokim geografskim širinama, dodao je  van Oldenborgh. 

ECMWF podaci su dostupni za cijeli svijet, ali je njihova razlučivost ograničena na kvadrate od oko 80 kilometara sa svake strane. Razlike od nekoliko stupnjeva mogu se javiti u čitanjima izvještaja o temperaturi ECMWF-a i aktualnih temperatura za gradove pored planinskih područja, ali trend zagrijavanja je generalno isti, bilo da se koristi reanaliza ili podaci sa meteoroloških stanica. Glavna zamjerka ovom pristupu  tiče se gradova uz more gdje se more zagrijava brže od zemljine površine. Ovaj se fenomen najčešće javlja na Baltičkom moru, gdje su stope zagrijavanja u izvještajima EDJNet-a uglavnom više nego one zabilježene u podacima meteorološke stanice. 

I dok su izjave o klimatskoj hitnosti presvježe da bi ih se ocjenjivalo, kroz niz drugih programa pokušalo se suočiti s problemom još od sredine 2000. –ih. Nekih 15 gradova Europske unije imaju ili planiraju imati „glavnog službenika za otpornost“ (CRO) u sklopu programa „100 otpornih gradova“ kojeg financira Zaklada Rockefeller (financirala je vrijednost dvogodišnjih plaća za službenike za otpornost.)

U Parizu, gdje je na primjer temperatura u 2018. godini za 2 stupnja Celzija više nego u 20. stoljeću, CRO je pokrenuo program redizajniranja dvorišta 700 gradskih škola da bi se ograničio efekt toplinskog otoka. Grad također razmišlja o transformaciji gradskog autoputa, stanovnicima poznatog kao périphérique, u standardnu aveniju.

Ako se pogledaju protekli napori, možemo se upitati koliko su održivi takvi programi. 

Istraživanje koje je u 61 gradu u šest zemalja provela Europska mreža za data novinarstvo pokazalo je da je primjena strategija u najbolju ruku neravnomjerna. 

Lisabon, koji je također jedan od „100 otpornih gradova“ Zaklade Rockefeller izložio je vrlo detaljno svoju Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama (EMAAC je portugalska kratica), plan koji je lokalna uprava naznačila kao dio projekta ClimAdaPT.Local, 1,5 milijuna eura vrijedan napor koji je sufinancirao Europski gospodarski prostor. 

La Spezia, grad od 90.000 stanovnika u zapadnoj Italiji, koji je u 2018. godini bio skoro 2 stupnja topliji nego prosječno u 20. stoljeću, napisao je da je dio njihove strategije postati član Sporazuma gradonačelnika (Mayors Adapt), mreže lokalnih vlasti koju je pokrenula Europska komisija. Međutim taj je program završen 2015. godine. (njegov je nasljednik program Sporazum gradonačelnika („Covenant of Mayors”)

U drugim je gradovima veza između službenih programa i konkretnih rezultata bila vrlo tanka. 

Od 2008. do 2014. godine, njemačka je Vlada podupirala pilot projekte u sklopu programa „Klimzug” da bi pomogla sedam regija u izradi nacrta planova prilagodbe na klimatski slom. Grad sa 800.000 stanovnika u istočnoj Njemačkoj - Dresden bio je 2018. godine za 2,5 stupnja Celzija topliji nego u prosjeku u 20. stoljeću, a u EDJNetovom istraživanju odgovorili su pozivajući se na Klimzung plan (pod akronimom Regklam) kojeg su, kako se čini, pratili i primjenjivali. Drugi grad koji je imao koristi od projekta Kimzug je Rostock (200.000 stanovnika , na obali Baltika). U našem istraživanju lokalna uprava nijednom nije spomenula njihovu strategiju Klimzug, imena Radost. Ironično, iako su u istraživanju odgovorili da Rostock ima koristi od visokih temperatura, nekoliko tjedana nakon što su poslali odgovore toplinski val pogodio je grad.  Tada su priznali lokalnim medijima da su „jadno pripremljeni“ za ovakve situacije. Zanimljivo da se u programu Radost Rostok obvezao dizajnirati plan za ublažavanje posljedica toplinskog vala. To je bilo 2014. godine.  

„Reagiramo samo u hitnim situacijama“

U istraživanju EDJNet – a postavljeno je pitanje gradskim službenicima kakve su studije provedene da bi se ocijenio utjecaj viših temperatura na stanovništvo. 

Skövde, grad od 30.000 stanovnika u  Švedskoj koji je 2018. godine bio za 2 stupnja Celzija topliji nego u 20. stoljeću objasnio je iskreno zašto još uvijek nisu analizirali utjecaj klimatskog sloma na stanovništvo: Političari „obično imaju druge prioritete, poput ekonomskog rasta, pa prilogdbe na klimu nemaju jednaku pozornost. Stranačka politika ponekad ne prati znanstvene dokaze“, napisali su gradski službenici (i dodali da je studija u izradi). 

Uprava Belluna, grada od 35.000 stanovnika u južnoj Italiji gdje je temperatura u 2018. godini bila za1,7 stupnjeva Celzija veća od prosječne u 20. stoljeću, tvrde da više temperature nisu problem te dodali da nisu proveli nikakvu studiju osim monitoring komaraca i krpelja, te izazvali pitanje na osnovu kojih činjenica iznose gore spomenutu tvrdnju.

Nepostojanje sistematskih procjena je problematično. U većini zemalja gradovi moraju osmisliti planove ili strategije prilagodbe , poput „akcijskog plana za održivu energiju i klimu“ (talijanska kratica Paesc) u Italiji ili „ lokalni plan za klimu, zrak i energiju“  (Pcaet) u Francuskoj. Činjenica da je tako malo njih provelo ozbiljnu studiju potvrđuje izjavu lokalnih službenika Skövde-a : takvi su planovi više pod utjecajem politčkih interesa nego znanstvenih dokaza.  

Iz Trevisa, grada sa 85.000 stanovnika u sjevernoj Italiji, odgovorili su da su napravljene neke studije koje su proizašle iz pojedinačnih inicijativa. „Iako je očito da je problem sada vrlo ozbiljan, institucije ga još uvijek tako ne doživljavaju“, napisao je gradski službenik. Saželi su problem tako što su napisali „ da regiraju samo na hitne slučajeve... uvijek puno češće!“ Iskrena izjava koja se unatoč tonama napisanih izvještaja od prilagodbi može primijeniti kako na Rostock tako i na stotine drugih europskih gradova. 

petak, 21. lipanj 2019.

Izvor/i:

VoxEurop

Prijevod:

D. Pribacic | VoxEurop
share subcribe newsletter