Jugoistočna Europa: ulaganja u inovacije nisu dovoljna

Među državama članicama EU koje najmanje ulažu u istraživanje i inovacije nalaze se i neke od balkanskih zemalja. Europski fondovi doprinose poboljšanju situacije po ovom pitanju, no jaz između Balkana i ostatka Europe se i dalje povećava. Razlozi za to su brojni.

© Baloncici/Shutterstock

Izvješće Europske komisije  o kohezijskim politikama EU, objavljeno u veljači ove godine, pokazuje da, unatoč smanjenju ekonomskog jaza između razvijenih i manje razvijenih područja EU, razlike u stupnju inovacija na regionalnoj razini i dalje rastu, prije svega u jugoistočnoj Europi.

Uzroci ovog fenomena su raznoliki, no uglavnom su vezani uz nedostatak i kratkovidnost ulaganja u istraživanje i inovacije te uz nedovolju razvijenost inovacijskih ekosustava u slabije razvijenim regijama EU. Imajući u vidu da izvješće Europske komisije pokazuje poboljšanje situacije kada je riječ o investicijama u sve ostale sektore, jasno je da su problemi na području istraživanja i inovacija najdublji i najteže rješivi. Prije nego što analiziramo uzroke ovog jaza, pokušajmo dati prikaz situacije u jugoistočnoj Europi.

Pokazatelj stupnja inovacija

Jedan od najčešće korištenih pokazatelja uspješnosti određenog teritorija po pitanju inovacija jeste broj patenata prijavljenih nadležnim tijelima, odnosno Europskom uredu za patente. Kako pokazuje donja karta, područja – uglavniom gradska – u kojima je koncentriran najveći dio patenata nalaze se u sjeverozapadnoj Europi i u sjevernoj Italiji. Sjedišta najvećih europskih multinacionalnih tvrtki nalaze se upravo u regijama koje prednjače po broju prijavljenih patenata.

Jaz među razvijenim i slabije razvijenim područjima EU po pitanju prijavljenih patenata prilično je evidentan. U razdoblju 2016. – 2017. (posljednji dostupni podaci) u zemljama jugoistočne Europe koje su članice EU prijavljeno je u prosjeku veoma malo patenata na milijun stanovnika (u Rumunjskoj samo jedan, u Hrvatskoj dva, u Bugarskoj tri, u Grčkoj četiri). Čak ni u regijama u kojima se nalaze najveći gradovi nije prijavljeno više od 25 patenata na milijun stanovnika (jedina iznimka je područje Atene s 59 patentnih prijava na milijun stanovnika). Usporedba s najdinamičnijim zemljama ne ostavlja mjesta nedoumicama: u Danskoj je prijavljeno u prosjeku 246 patenata na milijun stanovnika, u Njemačkoj 212, u Švedskoj 180, dok prosjek na razini EU iznos 111. Jedine zemlje jugoistočne Europe u kojima je situacija nešto bolja su Slovenija i Cipar (u prosjeku 48 prijavljenih patenata na milijun stanovnika).

Donji grafikoni pokazuju da od svih zemalja jugoistočne Europe Slovenija najviše ulaže u istraživanje i razvoj, s tim što 63 posto ulaganja dolazi iz privatnog sektora. Naime, tijekom 2020. slovenačka vlada je izdvojila samo jedan posto budžeta za istraživanje i razvoj, dok europski prosjek iznosi 1,4 posto. S druge strane, ulaganja slovenačkih poduzeća u istraživanje i razvoj dostigla su u istom razdoblju vrijednost od 1,6 posto BDP-a, što je čak više od europskog prosjeka (1,5 posto). Počev od 2008. ulaganja slovenačkog privatnog sektora – inače već godinama znatno veća nego u ostalim zemljama jugoistočne Europe – zabilježila su vrtoglavi rast, dostigavši vrijednost od 2 posto BDP-a 2013. (kada je europski prosjek iznosio 1,3 posto). Također, kada je riječ o kohezijskim fondovima u Sloveniji , na prvom mjestu je prioritetno područje “istraživanja i inovacije“ (gotovo 400 milijuna eura u razdoblju 2014. – 2020.). Zahvaljujući ogromnim investicijama, Slovenija je zaradila titulu “regionalnog lidera“ na području inovacija, koju joj je dodijelio “Unesco Science Report “ 2015.

Poduzeća i vlade ostalih promatranih zemalja ulažu u inovacije znatno manje sredstava u odnosu na EU prosjek, s iznimkom grčkog i hrvatskog javnog sektora. Međutim, tijekom posljednjih 5-10 godina u svim zemljama, izuzev Bugarske i Rumunjske, zabilježen je konstantan, iako blag, rast ulaganja. Situacija u Bugarskoj je naročito kritična: u 2017. skoro 32 posto ulaganja u istraživanje i razvoj dolazilo je iz stranih izvora, a samo 24 posto iz državnih fondova. Općenito promatrano – uz napomenu da je i ovdje jedina iznimka Slovenija – balkanske zemlje više ovise o stranim ulaganjima u odnosu na ostatak Europe, što s jedne strane ukazuje na potrebu za većim državnim ulaganjima, a s druge na značaj europskih i stranih sredstava za određivanje kvantiteta i kvaliteta investicija u istraživanje i razvoj.

Uzroci

Uzroci problema s kojima se zemlje jugoistočne Europe suočavaju na području inovacije sistemske su prirode i prevashodno su vezani uz nedovoljna i neefikasna državna i ostala ulaganja. Jedan znanstveni tekst  objavljen 2018. pokazuje da su tijekom prethodnih godina europski kohezijski fondovi namijenjeni poticanju istraživanja i razvoja u jugoistočnoj Europi uglavnom bili usmjereni na financiranje infrastruktura, a ne projekata vezanih uz jačanje ljudskog kapitala i povezane aktivnosti, stoga imajući ograničen utjecaj na rast gospodarstva.

Analiza projekata – provedenih u Rumunjskoj, Bugarskoj, Sloveniji i Hrvatskoj i vezanih uz razvoj i istraživanja, koji su u razdoblju 2014. – 2020. financirani sredstvima iz europskih kohezijskih fondova, vrijednosti iznad deset milijuna eura – pokazuje da je najmanje 27 od ukupno 42 projekta bilo usmjereno na izgradnju i poboljšanje infrastruktura, vrijednosti gotovo 700 milijuna eura od ukupnih troškova od preko jedne milijarde eura. Najskuplji projekt, vrijedan 130 milijuna eura, doprinio je izgradnji rumunjskog organka istraživačkog centra za proučavanje i razvoj laserskih tehnologija “Extreme Light Infrastructure“.

Tu je potom problem ograničene sposobnosti apsorpcije raspoloživih europskih fondova. Kao što smo ranije istakli u nizu tekstova  o kohezijskim fondovima u jugoistočnoj Europi, mnoge zemlje imaju teškoće pri iskorištavanju sredstava koja im EU stavlja na raspolaganje. U Bugarskoj, koja prednjači po pitanju apsorpcije EU sredstava, iskorišteno je 53 posto europskih sredstava namijenjenih istraživanju i razvoju, u Rumunjskoj 48 posto, u Sloveniji 46, u Grčkoj 44, a u Hrvatskoj samo 23 posto. Međutim, pored nacionalnih vlada i lokalnih i nadnacionalnih tijela koja nedovoljno i neefikasno koriste europske fondove, privatni sektor također snosi dio odgovornost za ovu situaciju: većina privatnih tvrtki u zemljama jugoistočne Europe veoma malo ulaže u istraživanje i razvoj.

Od devedesetih godina prošlog stoljeća, zemlje jugoistočne Europe suočavaju se s ogromnim odljevom mozgova te teško uspijevaju zadržati visokokvalificirane radnike. Pored toga, u razdoblju 2005. – 2014. došlo je do smanjenja broja diplomiranih studenata u zemljama koje su članice EU. Nedostatak visokokvalificiranih radnika povezan je s nedovoljnim ulaganjima od strane poduzeća: čak i tvrtke koje žele ulagati u istraživanje i razvoj ne uspijevaju to učiniti upravo zbog nedostatka radne snage. U svim promatranim zemljama, osim Slovenije i Grčke, postotak radnika u sektoru istraživanja i razvoja znatno je niži od europskog prosjeka.

Nakon krize 2008. došlo je do usporavanja procesa usklađivanja gospodarskog razvoja između zemalja sjeverozapadne i jugoistočne Europe. Model – prevashodno utemeljen na priljevu izravnih stranih ulaganja – koji je do kraja prvog desetljeća ovog stoljeća poticao gospodarski rast zemalja jugoistočne Europe, već godinama nije više funkcionalan. Po mišljenju brojnih stručnjaka, gospodarski razvoj mora se temeljiti na inovacijama. Napori u tom smjeru moraju biti zajednički: od Europske unije, nacionalnih vlada i poduzeća očekuju se veća i efikasnija ulaganja u obrazovanje, inovacije i istraživanje.

Dostupni prijevodi
četvrtak, 14. srpanj 2022.

Author/s:

Gianluca De Feo

Izvor/i:

OBC Transeuropa

Prijevod:

Ivana Draganić | OBC Transeuropa
share subcribe newsletter