Bravo Europa: Tajni put koji vodi do Europskog fonda za obranu

Oslanjanje EU-a na privatnu industriju u usmjeravanju tehnološkog razvoja u području obrane je ukorijenjenjo u gotovo 15 godina istraživanja dronom koje su vodili R&D programi.

Razgovori o europskoj strategiji obrane se vode posvuda, u medijima i na političkoj pozornici. Tema je osobito začinjena na posljednjoj debati Spitzenkandidaten debate u Fiesoli, 3. svibnja. Galama se uglavnom digla zbog osnivanja Europskog fonda za obranu (EDF) *, 13 milijardi vrijednog projekta koji će se provoditi između 2021. i 2027. godine, a namijenjen je jačanju suradnje, zajedničkom ulaganju i tehnološkim inovacijama na polju obrane i sigurnosti. Također, uoči pokretanja EDF-a, Europska je komisija donijela Preparatory Action on Defence Research (PADR) za 2017-2019 i European Defence Industrial Development Programme (EDIDP) za 2019-2020. Da skratimo priču, jako puno toga se događa.

Prema EDF-u, na dronu

U lipnju 2018. godine, kada je EDF počeo dobijati konture visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnost i potpredsjednica Komisije Frederica Mogherini pozdravila je korake koje je EU „napravila u nekoliko posljednjih godina na području sigurnosti i obrane.“ Mogherini je rekla da joj se to „prije činilo nezamislivo.“ „Sada možemo poduprijeti istraživanje i suradnju u razvoju obrambenih sposobnosti.“ Ipak, bilo bi pogrešno opisivati posljednje poticaje EU-a i R&D-a razvoju obrane kao da su pali s neba. Ustvari, Europska komisija podupire istraživanja za razvoj obrambenih kapaciteta čitavo vrijeme, još od 2006. godine. Stvar je u tome da je sve bilo gurnuto pod tepih ilil ako vam je draže stavljeno na dron.

Skrivena sigurnost?

Između 1998. i 2018. EU je uložila nekih 425 milijuna eura u istraživanja dronom pod kišobranom višegodišnjih programa za Istraživanje i tehnološki razvoj (FP), sufinancirajući projekte ukupne vrijednosti 644 milijuna eura**Prvi iznos pokazuje razvoj financiranja koji je tijekom različitih FPsa bio namijenjen istraživanjima dronom. Također grafikon pokazuje ukupnu vrijednost projekata koji su podržani.

Naravno, istraživanja vezana uz dronove mogu imati za cilj različite domene, od poljoprivrede do zdravstva, od zaštite okoliša do prometa. Zašto je onda ovo velika stvar?Pa jedna od ključnih prijava ostaje bez sumnje mogućnost korištenja u polju sigurnosti i obrane iako takve prijave nisu zamišljene u ovom programu financiranja. Iznos 2 prikazuje još jednom naglo povećanje ukupnog iznosa EU ulaganja u istraživanja dronom koje se javlja od 2006. Ali više od toga stupci grafa naznačuje povećanu raznolikost istraživanja dronom koji su se provodili zadnjih godina: u FP5 projekti su između dvije široke kategorije („rast“ i „tehnologije informacijskih društava“, u Horizon 2020, 10 različitih tipologija projekata su dobile znatno financiranje (npr. više od 5 milijuna eura). 

Ključna informacija koja se može izvući iz grafa je da su projekti vezani za temu „sigurnosti“ (nazvani kao „sigurna društva“ u Horizon 2020) imaju najveću „ratu apsorbcije.“ U drugim uvjetima , u posljednja dva FPsa, točnije FP7 (2016-2013) i Horizon 2020 (2014-2020) EU je uložila relativnu večinu resursa u korist istraživanjia dronom u području sigurnosti.

Stvar dvostrukog financiranja

Smiješno je to što što sa tehničke strane EU nije dozvoljeno financirati istraživanja vezana uz obranu kroz njegove FPsove. Ustvari zbog toga su i pokrenuti PADR, EDIDP i EDF. Nedvojbeno, kako bi drugačije imala smisla trijumfalna najava zastupnice Elżbieta Bieńkowske vezana uz novosti EDF-a: „Kako bi Europa zaštitila svoje građane, treba nam obranmbena tehnologija i oprema u sektorima kao što su umjetna inteligencija, dron tehnologija i sistemi satelitske komunikacije. Zahvaljujući ulaganjima koja danas planiramo, napredujemo s razine ideja na razinu prakse i oznažujemo konkurentnost naše obrambene industrije.“ Ali kako je onda bilo moguće potaknuti masovna ulaganja debelo prije posljednje promjene?

Čiji dronovi?

Prema rječima Bruno Oliveira Martinsa, senior istraživača i koordinatora skupine za sigurnosno istraživanje na Peace Research Institute u Osluu (PRIO). „Istraživanje dronova nije nužno bilo da bi se poguralo obranu. Opravdanje je prije bilo da će razvojem brojnih tehnologija biti moguće proširiti stručnost na tom području u cijeloj Europi. Uvijek se vjerovalo da će istraživanja vezana uz dronove dovesti do novih komercijalnih proizvoda za civilnu ekonomiju od čega će posljedično korist imati ekonomija općenito. „Oliveira Martins spominje „vjerovanje“. Ali ustvari otkriva skrivenu praksu. Drugačije rečeno, službeni naziv bi čini se bio „tehnologije za dvostruku upotrebu“, odnosno know-how koji se može primijeniti i za civilnu i vojnu svrhu. Doduše, ako je postojala zavjera nije mogla biti lošija. „Na kraju, svo znanje u projektima koji su za cilj imali prijave za dvostruku upotrebu, završit će u proizvodnji oružja“, objašnjava Oliveira Martins.

Slabost argumenta o „tehnologiji za dvostruku upotrebu“ postaje još evidentnija ako pogledamo koje su tvrtke provodile istraživanja dronovima u programima FP7 i Horizon 2020 do sad. Pod FPs, projekte istraživanja dronovima redovno su provodili prekogranični javno- privatni konzorciji koji mogu uključivati sveučilišta, tijela javne vlasti poput nacionalnih vojnih službi na primjer, ali i tvrtke za obranu. Svaki projekt najčešće ima jednog koordinatora.

Kada se fokusiramo na projekte istraživanja dronovima pod oznakama „sigurnost“ i „sigurna društva“ u FP7 i Horizon 2020, znamenka 3 pokazuje koliko je projekata uključivalo tvrtke za obranu. Ključno, u FP7 svi istraživački projekti imaju barem jednog partnera iz obrambene industrije, poput Israel aerospace industries (izraelski najveći proizvođač zrakoplovne industrije koji proizvodi između ostalog zračne sustave i za vojnu i civilnu upotrebu) ili Airbus D&S koji sam sebe definira kao „globalnog vođu u sektoru obrane, najvećeg opskrbljivača u Europi i među 10 najboljih tvrtki za obranu na svijetu.“ Također, većina je ovih tvrtki bila uključena u koordinaciju. Sve u svemu samo što se tiče projekata vezanih za sigurnost, više od 17 milijuna eura otišlo je direktno u džepove ovih tvrtki.

U zastupničkom pitanju iz 2015. godine, Alyn Smith (Zeleni/EFA) i Barbara Lochbihler (Zeleni/EFA) su naznačili da „unatoč pravilima koja zabranjuju EU grantovima za istraživanje da financiraju vojne projekte u sklopu shema Horizon 2020 ili Seventh Framework Programme,'dvostruka upotreba' – civilna i vojna – tehnologije dronova omogućava tvrtkama za obranu da koriste EU grantove.“ Zastupnik Avramopoulos napisao je 2016 u odgovoru na pitanje u ime Europske komisije da će „istraživanja i inovativne aktivnosti u sklopu H2020 biti usmjerene isključivo na civilne prijave. Istraživanja pokrenuta od strane vojnih prijava su isključena iz financiranja u sklopu H2020.“

Lobiranje i dalje od toga

Kad pogledamo podatke i brojke naznačene iznad, možemo samo podići obrvu na Avramopoulosovu izjavu. Prema rječima njemačkog zastupnika i člana Parlamentarne skupštine Vijeća Europe Andreja Konstantina Hunko (Die Linke) „vojna istraživanja dronova su milijardu dolara vrijedno groblje novca poreznih obveznika i služe samo subvencioniranju vojne industrije. Tvrtke poput Airbus i Leonardo dobivaju stotine milijuna eura za razvoj proizvoda koje mogu sami prodavati.“ A na kraju zašto bi EU imala interes u subvencioniranju privatne industrije obrane?

Naravno, moglo bi biti da se radi o uspješnom lobiranju. Ustvari 2017. godine Corporate European Observatory (CEO) je to otkrio na osnovu Vredesactieovog izvještaja Osiguravanje profita: kako lobisti za oružje otimaju obrambene politike Europe. Ali ovi su izvještaji usmjereni uglavnom na nedavni smjer koji vodi prema EDF-u i GOP-u(Skupine pojedinaca) koji oblikuju buduće strategije obrane EU. Zato ostaje pitanje, iz povijesne perspektive, zašto je odjednom EU investirala u istraživanja dronom 2006. godine?Prema Oliveiro Martins moramo pogledati širu sliku. U ranim nultima, 11.9. promijenili su se politički prioriteti: „Pojavio se ustvari diskurs da je EU na meti međunarodnog i domaćeg terorizma. Priča je bila popraćena idejom da postoji hitna potreba da se sustignu tehnološki trendovi.“Jasno da je to uzrokovalo da su se pojavili poticaji za ulaganja, a dvostruka upotreba se servirala kao opravdanje. Mogli su biti i kulturalni i politički razlozi u pozadini priče. Po vlastitoj želji ili ne, ove „skrivene prakse“ provođene kroz EU financiranje koje su imale za cilj istraživanje dronovima, mogu se smatrati kamenom temeljcem onoga što je danas definirano kao novo razdoblje u europskoj obrambenoj politici.

 

*podaci korišteni u ovom tekstu preuzeti su iz znanstvenog rada Bruna Oliveira Martins i Christiana Küstersa „Skrivena sigurnost: EU fondovi za istraživanje i razvoj europskih dronova“ objavljenog u Journal of Common Market Studies u kolovozu 2018. godine. Autori su podijelili njihovu bazu podataka sa EDJNet-om.

**podaci koji se odnose na EU fondove koji su financirali istraživanje dronova i posebno fondove Horizon2020 odnose se na period do 1. siječnja 2018. Prema tome količina ulaganja u istraživanja dronovima mogla bi biti već od navedene u ovom članku.

subota, 11. svibanj 2019.

Izvor/i:

VoxEurop

Prijevod:

D. Pribacic | VoxEurop

Data news